ON: Evo zovem vezano za ono sto smo se culi u petak

JA: Hmmm da?

ON: Evo uspio sam sutra ce Vam netko dostavit!

JA Super!!!1 Hvala.

Četvrtak:

Krecem sutra alealeale aleeeeeeeee

Petak:

Jebote tekma je danas!111 Krecem u 8:30 kao imam samo 550km do Beča nie bad. Kava i krecemo ono ok do Ljubljane i tako 1,2,3 kave red bullzz piva itd. Od Ljubljane do Maribora 5 naplatinh kucica ali ide glatko ko i piva. Dolazim u Beč u 16:30. Sve kul parkiram usred Beča u piiiipiiiii mapiiiiiinoj i ulazim u pekaru i ono kazem ja malo se kurčim sa naglaskom ko đon vejn: Du ju spik engliš? A prodavačica: Ne ali znam srpski! Kul kaže ona meni moš tu parkirat al če te doć 21 ojro, ili idi tu na drugom semaforu lijevo pa na autoban pa gledaj di pie sant marx pa tamo skreni desno pa na drugom lijevo i onda ces vidit veliki znak za parking anakon par skretanja pa tamo parkiras za tri ojro cijeli dan. Kako mi objasnila tako sam i naso.

Parkiro i izađem iz parkinga kad parkiran austrijski auto sa hrvatskom zastavom ispred parkinga pitam ja el može pomoć. A ono neka mlada trebica: Deder rekni šta trebaš. Ja reku oču ubanom doc do folkteatra tamo moro ic po kartu. Ona meni sve objasnila kao ides na U3 liniju do folkteatra i tamo na U2 za stadion. Ok osli mi na Folkteatar uzo kartu mazno Wienershnitzel (jesam u Beču ili nisam pizdamaterna) i 2 pive maznuli vidili 1000 naših i jedno 200 turaka. Svi pjevaju ja nečujem….i tako ošli mi na U2.

Došli na stadion imali 2 plave karte jednu žutu tj za plavi i žuti sektor. Naravno plavi sektor su bili turčini! Trči gore dole mjenjanj oces neces tralalalal i tako 45 minuta i nakraju usli nas dvoje na zuti a frend na plavi, taman himne bile. Naježiš se kad cuješ da 30000 ljudi pjeva Lijepu našu!!11 full /jež /jež

Počela tekma ono vruće skačem pjevam mokar ko pas od znoja ono GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!111 e jebiga opsajd!1 i tako ono vruce skači pjevaj poluvrijeme psujem skačem vruće pjevam pjevam skačem produžetak prvi psujem ljut pjevam krajprvog produžetka i onda je počeo cijeli naš dio publike cca 15 tisuća ljudi bez prestanaka doslovno 10 minuta pjevat:

Bježite ljudi bježite iz grada!!1

Ide ekipa pijana!!!1

Bježite ljudi dok postoji nada!!11

JER OVDJE IGRA HRVATSKA!!!!1

ALE ALE ALEEEE ALEEEE ALE ALE ALE ALEEE

Nesto najljepše šta sam ikad doživio u životu!!1 Naježiš se osto bez glasa!

I tada 119 minuta minuta prije kraja utakmice nije moglo bolje Modrić - Klasnić GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOL!!!11

Skačem grlim curu grlim nekog lika prvi put ga vidio ljubimo se se svi skačemo tip me zalio pivom pa ja njega kao slučajno zagrlio i zalio pjevamo plešemo skačemo grlimo se ono aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa. Vičem ja zadnja minuta!!!!!1 jao sad idemo pit u Beč neidemo doma!!!1111 Kad ono neko jebote pao je gol! Gledam ja kakav gol sta 2-0??? Kad ono na video Wallu 1-1 i kraj sviran!!1 WTF!?!??!?!?!?111 HORROR FILM!!1 Svi plaču sjede tišina ono WTF!!11 Sranje ono psihologija mase prvo svi plaču od sreće pa onda svi plaču od tuge!!1

Stara židovska: “Dabogda imo pa nemo!”

Penali WTF!!1

Ja reko idemo doma. Krenuli pa U3 pa U2 pa parking pa nikako da mi primi 1 ojro kovanicu pa jebanje matere aparatu….

Došli oko 4:40 ujutro na austrijsko-slovensku granicu ja vozio spavajući i u snu skrenuo na parking. Spavanje

5:30 - pokret kolona na onih faking 5 naplatih kućica do Ljubljane na svakoj po 6 kilometara - jebem mater svima a svi moji u autu krme ko stoka… Ono kolona milijardu čeha i 500 miljona poljaka ono nose kruh i krumpir i japanke sa bijelim čarapama. došo doma u 11:45 - spavanje do 18:00 - pizza - 20:45 kreno gledat utakmicu zaspo u 21:00 probudio se u 4:00 gledo 6 epizoda startreka i zaspo oko 7:00 probudio se u 11:00 I bio full u kurcu od tekme i tako već 3 dana :C

Nadam se da neće tako bit na rukometu :C

Trojka se probudila nakon 8 sati. Armaneeh je imao super plan da se digne prvi i pogleda sto njegovi kompanjoni imaju u torbama, ali otvorivši oči ugleda spreman doručak i kavu.

Hadamard: E, meni se još spava. Idemo još osam sati okrenut?
Kuraba: A može…
Armaneeh: Borili smo se pola sata i spavali smo 8 sati. I ti bi sad spavao još osam?
Hadamard: Pa da…
Kuraba: Da.
Armaneeh: Može. Aj zdravo.

Osam sati proletjelo je kao 480 minuta.

Kuraba: Nebi možda još minuticu odspavali? Mislim, 16 sati u komadu i nije baš za rekord…
Armaneeh: A kad to tako postaviš…
Hadamard: Ma brijem da je dosta. Ajmo dalje?
Armaneeh: Alarm još stoji? Ja nisam ništa čuo.

Prišavši improviziranom sigurnosnom sistemu, Armaneeh nije uočio ništa čudno. A nema ni tragova oko vratiju.
Vrativši čaše i uže pravim vlasnicima, pojeli su nešto i bez puno priče uputili se u neistraženi sjeverni hodnik.

Armaneeh: Kuraba, aj odi prvi. Već si se dva put zapetljao, pa ono, treća sreća…

Krenuvši prema sjevernom hodniku, primjećuju veliki osmjeh na Hadamardovom licu.

Hadamard: Ja…se…osjećam!

Tišina.
Zbunjeni pogledi.

Kuraba: …
Armaneeh: …stvarno neznam što bih ti rekao na to…

Još malo tišine.
Još malo pogleda.

Kuraba: Idem ja.
Armaneeh: Ajmo.

Armaneeh i Hadamard vade oružja na ulazu u hodnik. Kuraba ide prvi. Pošto mu je Armaneeh pokazao, u strogo sigurnosno kontroliranim uvjetima, da se cijeli hodnik neće u dodiru s vatrom pretvoriti u plamteću buktinju, Kuraba veselo mlatara bakljom ispred sebe.

Došavši na kraj hodnika bez ikakvih problema, primjećuju oveću prostoriju. Stolovi od masivnog drveta i željeznih nogu leže razbacani uokolo. Usred plafona je oveća rupa iz koje mlatara komad konopca, nošen kišom i još uvijek bjesnećom olujom.

Kuraba: Dobro da su oluje ovdje kratke… ova traje tek 18 sati. To je jedna velika ili serija malih? :D
Hadamard: Špaga valjda vodi na vrh tornja…na kišu. Idemo se penjat ili idemo čekirat ova vrata preko puta?
Armaneeh: Idemo vrata prvo. Kuraba ih može spalit ako su zaključana…
Hadamard: XD

Prešavši četvrtastu prostoriju, Hadamard prisloni uho na dvokrilna vrata. S druge strane čuju se prigušeni i nerazgovjetni glasovi. Razgovor.

Hadamard: Netko priča unutra!
Kuraba: OTVARAJ! Možda je neko normalan!
Armaneeh: Da, to je prva stvar koja je i meni pala na pamet… U ovom razrušenom tornju u pripizdini, u hodniku, iza vrata koja mi nismo mogli ni otvoriti, iza brda paučine i nadrkanih paukova i gargojla i bijesnih štakora veličine omanjih krava… sigurno obitava netko normalan i upravo drži čajanku. Sreća da sam ponio drvene bojice jer nas možda ponudi i bojankom!
Hadamard: Ne budi negativan.

Hadamard grabi kvaku, namješta najprijateljskiji osmijeh ikad te otvara vrata.
Kada bi trebali usporediti iznenađenje na hobogoblinskim licima s iznenađenjem trojke, došlo bi do podjele bodova. Trojica ogromnih hobogoblina uspaničeno skaču na noge i nešto se nerazumljivo deru u Hadamardovom smjeru.
Još uvijek s velikim osmjehom na licu, doduše, malo smrznutijim, Hadamard prijateljski podiže ruku u pozdrav.

Hadamard: Pozdr…

*SWOOSH!* Koplje, ni jesen ni zima, prolijeće par centimetara iznad klerikove glave.

Hadamard: E JEBIGA! BJEŽI!
Armaneeh: Mmmmmhhhmmmm… čaj je odličan, gospođo!

Hadamard svom snagom zatvara vrata i učvršćuje ih tijelom. Armaneeh utrčava desno a Kuraba lijevo od vratiju.

*TWOOOOMP!*

Hobogoblin se, u Olićevom stilu - šprint ravno, bez skretanja i gledanja, ramenom zalijeće u zatvorena vrata i na pola propada kroz novonastali otvor. I to je sve od njega pošto sljedeće sekunde pada mrtav s dvije rupe u leđima, rupe promjera Armaneehovog rapiera i kratkog mača. Za svaki slučaj, Kuraba ga pljesne još jednom.

Armaneeh: About beating the dead horse… skjuz maj frenč.

Još jedan Hobogoblin se zalijeće u vrata i na pola izviruje, baš kao i njegov bivši kolega. Još jednom, Armaneehov rapier radi bolnu rupu, ali ovaj put u Hadamardovoj nozi, poviše koljena.

Hadamard: AAA!!!!!!! JEBAGADENERMATER!!!
Armaneeh: :/… sori…
Hadamard: BOLI!!!!

Kuraba ulijeće sa strane i promašuje i hobogoblina i Hadamarda i Armaneeha. Sva trojica su mu zahvalni.
S grimasom boli, Hadamard palicom udara tipa po čelu. Ovaj put pažljivije, Armaneeh buši novonastalog rogonju kratkim mačem.

Armaneeh: Gle! Jednorog! Zaželi nešto!
Hadamard: Želim da me moji ne ozljeđuju više!
Kuraba: Budimo realni…

Uz tupi zvuk, mrtvi hobogoblin pada na pod. Hadamard otvara vrata širom i stoji na ulazu, blokirajući prolaz. Preostali hobogoblin ulijeće u blisku borbu s Hadamardom. Hadamard izbjegava udarac.
Armaneeh odguruje Hadamarda i napada mačem ali hobogoblin vješto izbjegava. Kuraba s obje ruke odguruje i Armaneeha i Hadamarda i mae-gerijem lupa u prazno. Hobogoblin zamahujem kratkim mačem, Kuraba se saginje. Iznad Kurabe uleću rapier i kratki mač i zabijaju se hobogoblinu u prsa. Kuraba kružnim udarcem s poda dovršava posao.

Armaneeh: Uvijek mi je guba bio “Twister” :D
Kuraba: Este vidili kako sam mlatnuo ovog zadnjeg! Hm… Hadamard krvari… još gledam zašto cvili ko jazavac na lošem tripu. Daj si zavij to, ti si ipak kao neki doktor. A fino te Armaneeh opleo, šta je - je.
Armaneeh: Boli? :/
Hadamard: BOLI! O_O
Armaneeh: A kad sam jak :D
Hadamard: Još da nisi ćorav, gdje bi nam bio kraj…
Armaneeh: Ne budi negativan.

S bolnim izrazom lica, Hadamard si trga rukav košulje i radi zavoje. Izgubljen u nekim svojim mislima ne primjećuje da si je i ruku privezao uz ranjenu nogu. Pri pokušaju oslobađanja ruke, još se više petlja u zavoje tako da sve skupa izgleda kao jedan veliki krvavi nered.

Kuraba i Armaneeh uznevjerno izmjenjuju poglede.

Kuraba: A ovaj je nama pregledavao rane… gle ga na šta liči. Ko mumija u pubertetu. Daj mi to ovamo…

Kuraba se saginje i premotava Hadamardu ranu. Po propisu.

Kuraba: Da li se… još… osjećaš? :D
Hadamard: F.
Hadamard: U.

Paralelno s medicinskim seminarom između dr. Kurabe i dr. Hadamarda, Armaneeh pregledava leševe hobogoblina. 3 koplja i nešto sitno para.
Bolje išta nego ništa. Problem je što pronađene pare nisu djeljive s 3.

Hadamard: Ja uzimam 4 zlatnika, vas dva po 3. Jer sam najsiromašniji.
Armaneeh: Nema šanse. Ja uzimam 4 zlatnika, a ti moj rapier - u drugu nogu?
Kuraba: Nema smisla se svađat oko para. Evo gle, vas dvojica uzimite po 4 zlatnika, ja ću uzeti dva.
Hadamard: Haha ok! Daš još? :D
Armaneeh: Tuđe nećemo, svoje nedamo!

Kuraba daje Hadamardu još jedan zlatnik, što ovaj besramno prihvaća.

Kuraba: Evo. Svi sretni?
Armaneeh: Da, Marija…

U hobogoblinskoj sobi nema se ništa specijalno za vidjeti. Ako izuzmemo ogromno, 2.5m sa 2.5m i 300 kila, teško tijelo ofarbano u viteške boje.

Armaneeh: Gle, još jedan normalan. Sva sreća pa izgleda mrtav.
Kuraba: A šta su ovi radili? Čuvali ovog?
Hadamard: Nemam pojma. Gle… pomaknuo se??
Kuraba: Erm, ovo ne izgleda na dobro…

Ogromni vitez polako se, mehaničkim pokretima, ustaje na stolu.

Kuraba: Bit će sranja o_O

Bezizražajna lica, vitez se okreće prema Kurabi i vadi koplje.

Hadamard: TO NIJE VITEZ! TO JE BUGBEAR! ZOMBIE BUGBEAR!
Armaneeh: I činilo mi se da sam taj inteligentni izraz lica već negdje vidio…

Armaneeh znalački podiže obrvu prema Kurabi.

Hadamard: Hahaha…erm… šta sad?
Kuraba: Šta šta sad? IDEMO GA RAZBIT!

Zombie kopljem gađa Kurabu koji ležernim wax-on/wax-off karate kid potezom odbacuje projektil u stranu.

Armaneeh: Gle malog… di si to naucio?
Kuraba: Eeee… dosadno u planini, a nismo kauboji :D

Bugbear vadi oveći “Morning star” i štit te laganim pokretima kreće prema Hadamardu. Čvrsto primivši koplje, preciznim hicem Kuraba zabija koplje u zombija. Koplje se zabilo, na trenutak, i palo na stol.
Zombi nije ni trepnuo. Ili nema vjeđe ili mu nije ništa ili ne osjeća, za razliku od Hadamarda.

Armaneeh: Aj baj…

Armaneeh se zaleće prema stolu i u zadnji tren klizećim startom uskače ispod stola, vadeći oba oružja. Iznad njega odjekuju teški koraci ogromne zvijeri.
Kuraba trči u stranu, ostavivši Hadamarda samog na vratima.

Hadamard: Zajebi! Ide bubble xD. O moćni Deneru, daj mi jaje!
Armaneeh: To će ti bit i jedino? :P
Kuraba: Haha

Oko Hadamarda se stvori svjetložuta opna, dajući iluziju Hadamarda u gigantskom jajetu.

Armaneeh: Sva sreća pa majstor nema heartstone… ali kako bi Toše rekao: Srce nije kamen… bar ovdje.
Kuraba: Što ti je to?
Hadamard: Kućica :P.

Zombie neimpresioniran i izraza lica emotivno dirnutog Stevena Segala polako silazi sa stola i prilazi Hadamardu. Kako se spustio sa stola, Armaneeh iskače iz svog skrovišta i uz bojni poklič zabija oba mača mrcini u leđa. Male rupice, vidi se kroz njih na drugu stranu. Ali bez neke velike štete. Ili barem tako izgleda. Ako ništa drugo, Armaneeh je privukao vitezovu pažnju. Zombie se okreće prema njemu i lupa ga jutarnjom zvijezdom posred lubanje.

Armaneeh: UNGH! Odo i ja u jednoroge x_X

Kuraba se penje na stol i nogometnim udarcem gađa zombija u glavu. Promašuje.

Hadamard: Ti bi mogao igrat za Austriju…

Hadamard prilazi Armaneehu i doziva Denera. Podignuvši oružje na još jedan udarac, zombie se u pola zamaha predomišlja, okreće se prema kutu sobe i laganim korakom odlazi.

Armaneeh: Fino sam ga glavom zveknuo po oružju pa se usrao? DI ĆEŠ, ŠEĆERU??

Kuraba grabi koplje sa stola i pogađa bugbeara u leđa. Bez nekih većih posljedica. Koplje se opet zabilo i nakon par sekundi otpalo s istog.

Hadamard: Bacam “Turn undead”, zato bježi…

Što god da je Hadamard rekao, Armaneeh ga nije čuo. Zaleće se na tipa i zabija mu oba oružja u leđa. S istim efektom. Nikakvim.
Uleće i Kuraba. Udara ga nogom, mlitavo ali kvalitetno. Što god to značilo. Bugbear se okreće i lijepi Armaneehu još jedan šamar.
Izbezumljen, Armaneeh ga pogađa džonom u koljeno i ruši na pod. U padu ga Kuraba laktom pogađa posred nosa. Bez žrtvine reakcije. Iako je već polako upitno tko je ovdje žrtva.
Hadamard užurbano prilazi već potresenom Armaneehu, i uz molitvu Deneru, baca čaroliju na half-elfa. Armaneeh osjeća kako mu rane zacijeljuju i kako se puni životnom energijom.

Armaneeh: To care! JEBENO! :D
Hadamard: Npz!

Kuraba cipelari tipa na podu. Armaneeh mu se pridružuje. Pretvaraju se da je bugbear pinjata i batine pršte na sve strane. Bugbear se lagano podiže, neosjetljiv na podražaje. Hadamard se opet moli Deneru.
Armaneeh odlazi po koplje u kutu. Kuraba odlazi po drugo koplje. Zombi lagano odšetava u suprotnom smjeru.

Kuraba: A zajeban neki tip, ovaj…
Armaneeh: Bogme… popio je već grde batine, ali nije da izgleda ko da mu je nešto. Osim što je već mrtav.

Kuraba i Armaneeh gađaju zombija kopljima. Hadamard dotrčava do bugbeara i pažljivo ga promatra.

Kuraba: Imamo čvrst stol…
Armaneeh: ??
Kuraba: A ništa… gledam malo po sobi :D

Armaneeh se skriva i prilazi bugbearu s leđa. Zabija oba mača u zombija. Pošteno. Bez posljedica.

Hadamard: Dođite do stola i skupite koplja, nije da napredujemo. Ja ću ga držat podalje još neko vrijeme…
Kuraba: WTF!? Kako nabit ovog kretena??
Armaneeh: Nemam pojma. Pikam ga pošteno ali kao da mu ne radim nikakvu štetu.

Bugbear lagano šeće uz rub sobe.

Kuraba: Mene lovi panika…a da mi šturnemo? Onako, crta…?
Armaneeh: A možemo ga gađat kopljima izdaleka dok ovako bezbrižno šeće okolo… valjda će crknut jednom.
Hadamard: A možda i neće, ne mogu ga držat tako vječno o_O. Armaneeh, probaj ga drukčije lupit mačem.
Armaneeh: Ok…

Dotrčavši do zombija, Armaneeh mu zabija oba mača u leđa.

Hadamard: DRUKČIJE JEBAGA! ZAREŽI!
Armaneeh: GRRRRRRRRR!!!!!1

Armaneeh mu opet zabija oba mača u leđa.

Hadamard: ………….

Hadamard prilazi bugbearu i udara oružjem. Promašuje. Jaje je nestalo.

Hadamard: E jebiga… zareži ga, Armaneeh!

Zombi se okreće prema Hadamardu i udara ga štitom posred nosa.

Kuraba: DRŽITE SE! JA ĆU GA SRUŠIT!

Hvatajući zalet, Kuraba se zaletava preko stola i panterskim skokom skače na ogromnog zombija. Zaboravivši uskladiti želje i mogućnosti, Kuraba promašuje zombija i udara punom težinom u Hadamarda, onesvješćujući ga pritom.

Armaneeh: A koj kurac ti radiš???? Ubio si ga!
Kuraba: Ma nije mu ništa, malo se onesvjestio o_O. IDEM OPET!

Prisjećajući se posljednih Hadamardovih riječi, Armaneeh podiže oba mača, i zarezuje bugbeara preko leđa. Ogromne rane rastvorile su se na zombiju.

Armaneeh: Aaahahaaa… ZAREŽI! Pa šta nije odmah tako rekao??? Gle, ovo radi! DI ĆEŠ!? NEE!

Kuraba se opet penje na stol, uzima zalet.

Kuraba: Ovaj put ga imam!
Armaneeh: NEE!!

Rezultat je predvidljiv svima osim Kurabi. Valjda. Promašuje 2.5 visokog i 2.5 metra širokog bugbeara, te sleće na onesvještenog Hadamarda, koljenom mu lomeći rebra.

Bugbear zamahuje maceom i nekim čudom, promašuje raskravljenog Kurabu. Armaneeh podiže mačeve i uz poklik razrezuje zombija. Ogromne rane na zombijevim leđima uzele su svoj danak i ovaj put, bugbear istinski umire.

Kuraba: TOOO!! NABILI SMO GA! ooooOOOOOOOOOOSRANJE! …

Izgubivši polumrtvi život, a pritom i ravnotežu, 300 kila zombetine pada direktno se na Kurabu i Hadamarda, obavijenih u ljubavno-gravitacionom klinču. Teško im je na duši i leđima.

Kuraba: Mhkhmmkniga!

Nekim čudom, Armaneeh bez problema odguruje 300 kila mrtvila.

Armaneeh: Ovo je bilo blizu… vas dva bi mogli prestat orgijat. Diži se i pregledaj Hadamarda. Čini mi se da još diše.

Uz mamurni uzdah, Hadamard se budi.

Hadamard: Grrrrrrr? GRRRRRRR???!!! TI SI IDIOT! A ZA OVOG SKAKUTAJUĆEG KRETENA NEMAM RIJEČI!
Kuraba: Hahaha a gle… živi smo! Šta sad cjepidlačiš :D
Armaneeh: Takoe! Živili! xD
Kuraba: Nego, oćemo odspavat malo? Već smo budni pol sata…
Hadamard: Može… ista šema?
Armaneeh: Ista šema. Aj zdravo. E! Našao sam ovaj biser kod zombija. Zadržat ću ga pa ga možemo negdje jednom utopit i maznut pare. A ti, Hadamard, pošto voliš batinice :P, mogao bi uzet njegovo oružje. Izgleda puno bolje i balansiranije od tvoje bijede…
Hadamard: OMG! GIEF!
Kuraba: Dosta priče, spavat!
Hadamard: Kkz… nn.
Armaneeh: Nn.

Oluja jenjava. Snaga joj se gubi, a u daljini, polako se naziru prve zrake sunca.

Rupa na stropu propušta kišu. Povremena grmljavina obasjava predvorje i porazbacane fizičke ostatke štakore. Sve je kao i prije, osim sitnog detalja otvorenih vratiju. Svih.

Kuraba: E gle! Vrata su otvorena!
Hadamard: Raznesena. Fini neki udar groma.
Armaneeh: Da ti se digne kosa na glavi, a, ćelavi? :D
Kuraba: Ne seri, elf! Gle, idemo pogledat šta ima. Ovdje kraj nas je samo neki sarkofag. Idem vidit šta ima unutra!

Odlučnim korakom i odsutnim mozgom Kuraba ulazi u sobu.

Kuraba: Nadam se da ima nešto vrijedno!
Hadamard: W00t!

I Hadamard uleće u sobu. Kuraba hvata poklopac.

Armaneeh: STANI! Nije vam čudno to što u ovoj sobi imate samo taj tulavi sarkofag i ništa drugo? Nije da si nešto spretan s rukama, Kuraba, ali ne bi baš bilo zgodno da ti nešto eksplodira i raznese šake. Nećeš se moć češljat, osim kukom na razdjeljak. Daj da ja to pregledam prvo.

Kuraba: Erm… ok…

Polako i pažljivo Armaneeh ulazi u sobu. Vrhovima prstiju lagano prelazi po rubu poklopca, pregledavajući svaki milimetar. Kao što je i sumnjao, tanka nit, vezana za rub poklopca, vodi do zida. Omalena rupica u zidu postavljena je u razini Kurabine glave, i vjerojatno nije nastala erozijom. Zamka. Armaneeh lagano zakorači u desno, “out of harms way”.

Armaneeh: Mislim da sam našao nešto neuobičajeno. Uobičajeno, u biti :P. Oćeš gurat svejedno? ;)
Kuraba: Mmm neću :D… što si našao?
Armaneeh: Vjerojatno ništa… osim što kada se gurne poklopac, automatski se aktivira mehanizam koji otrovne strelice, iz ovih rupica ispred tebe, zabija u obližnjeg monka. Aj se fino makni da to deaktiviram.

Hadamard lagano, u rikverc, izlazi iz sobice i skriva se iza ovratka.

Armaneeh: Odi za njim prije nego što nas sve nehotično pobiješ…
Kuraba: Oš baklju? :D

Armaneeh deaktivira zamku. Sada bi trebalo biti sigurno. Valjda.

Armaneeh: Gotov. Aj Hadamard, guraj ;).
Hadamard: Zašto ja??
Armaneeh: Tebe čuva taj krump… bog. A ako nešto krene po zlu, božja intervencija je jedino što nas spašava. :)

Sa strahom u očima, ali odlučan, Hadamard lagano odguruje poklopac.
Ništa. Nije eksplodiralo.
S olakšanjem, gura jače ali se poklopac ne pomiče više niti centimetra.

Hadamard: Kuraba, dođi, budi koristan.

Kuraba uleće u sobu i jednim trzajem odbacuje poklopac u zid.

Kuraba: BANZAII!
Hadamard: Ideš… :D
Kuraba: I GOT THE POWER! xD
Hadamard: Glup ko kurac i najjači u kvartu, a? :D
Kuraba: Daj se objesi za taj krumpir… xD

U kamenom koferu se nalazi 50 zlatnika, 2 bisera i trakica za glavu. Ninja trakica za glavu.

Armaneeh: Gle, ja uzimam pare i trakicu, vas dva svaki po jedan biser. Kk?
Kuraba: MERE! Davaj! SHINY!
Hadamard: Dil! Idemo sad na zapadna vrata pa onda na gornja, jer izgleda da su gornja vrata, vrata hodnika koji vodi dublje u toranj dok zapadna prostorija vjerojatno izgleda kao i ova. Možda ima što vrijedno za pokupit prije nego se pogubimo okolo.
Kuraba: Stavi ninja trakicu!
Armaneeh: No wai! Prije ću je fino ispregledat da ne bi nas dva slučajno nosili istu frizuru… kelavi.
Hadamard: ^^
Kuraba: Kukavica.

Hadamard i Kuraba trče do zapadnih vrata. Kuraba uleće u sobu, Hadamard ostaje na vratima. Armaneeh vadi oružje. Nikad se nezna…

Kuraba: A ne vidim baš nešto…
Armaneeh: … osim one gargojlolike statue s pipcima?
Kuraba: A kamena je. Što nam to može?
Hadamard: Gargojli obično glume kamen, prije nego popizde…
Kuraba: A istina… a možda ima i zamki!
Armaneeh: To je bio bljesak tvoje inteligencije ili tvoje ćele???

Statua oživljuje. Uz prodorni i zaštrašujući vrisak. Zaštrašujući za sve osim za njih trojicu. Napada Kurabu.
Armaneeh, s oba oružja u ruci uleće i probija gargojla. Kuraba enchanta šaku i skida čudovište posred nosa. Gargojl pada mrtav.

Hadamard: Kamen je bio, pepel je postao…
Kuraba: Ovom se nije isplatilo ni budit :P
Armaneeh: xD

Pretražujući gargojla, Armaneeh pronalazi prsten. I stavlja ga u džep.

Armaneeh: Izgleda da je to sve što je bilo u ovoj sobi. Idemo dalje?
Hadamard: Ajmo. Sjever čeka. Ovdje se možemo vratit i utaborit ako bude kakvih većih sranja unutra. Lako se brani.

Vani još uvijek nevrijeme bjesni. Počela je i tuča. Na sjevernim vratima još uvijek mrak. I tišina. Kuraba im prilazi, paleći novu baklju.

Kuraba: Ni baklja baš ne pomaže previše… idem malo dublje.

Kako je to izgovorio, zapetljao se u paučinu. Naglim trzajem se oslobađa i vraća na ulaz u hodnik.

Kuraba: A ljepljivo nešto… valjda sam potrgao sad. Idem vidit još malo…

Ulazeći u hodnik, Kuraba se petlja u novu paučinu.

Hadamard: To ono, ako si se jednom zapetljao, nećeš dvaput? :)
Armaneeh: Ziher ima i koprivu u gaćama da ga grom ne pogodi u jaja…
Kuraba: Nabijem va…

Rečenica mu je bila prekinuta u pola. Prekinuta 50 kila teškim paukom koji sleće Kurabi na čelo.

Armaneeh: Trebat ćeš namazat čelo pastom za cipele… vidiš da svjetlost privlači svakakve živine!

Hadamard zove Denera i mrmlja neke molbe. Armaneeh uleće do Kurabe i rapirom ozlijeđuje pauka. Ogromni trzaj pokazuje da pauku baš i nije svejedno. U panici grize Kurabu za rame.
Prošavši pauku iza leđa, Armaneeh ipak promašuje slijedeći napad. Kuraba se brejkdens potezima oslobađa paučine, još uvijek mlatarajući bakljom. Odjednom pauk skače u zrak s Kurabe i skriva se na stropu, 3 metra udaljen. Armaneeh otima Kurabi baklju i njome gađa pauka. Pauk zaskviči ozbiljno ranjen.

Hadamard: Spalit ćeš nas sve!

Plamen je zahvatio paučinu i progorio je na mjestima. Srećom, ništa od buktinje i 3 humanoidna prepečenca.
Razjareni i ranjeni pauk skače Armaneehu na glavu i grize ga za rame. Oštra bol izmamila je nekontrolirani uzvik.
Hadamard uleće u borbu, trči prema pauku i Armaneehu ali se putem petlja u paučinu.
Armaneeh imitira Kurabine pokrete, ali se ne uspjeva izvući. Ipak, migoljenjem je izbjegao sljedeći paukov ugriz.

Kuraba: Elf, daj da ja tebi ulaštim čelo!
Armaneeh: A?

High-kickom Kuraba pogađa pauka na Armaneehovoj glavi i zadaje mu smrtni udarac. Pauku.

Armaneeh: Bravo, William Tell! xD
Kuraba: /flex
Hadamard: E gle, stani sa zajebancijom. Obadvojica ste ugrizeni a nije da pauci peru zube kaladontom svaki dan. Dodjite da vas pregledam.

Kako je to izgovorio, odjednom su se i Kuraba i Armaneeh počeli osjećati loše. Pod adrenalinom nisu ni primjetili, ali sada se bol pojačala.
Nakon što se oslobodio paučine, Hadamard znalačkim okom promatra rane, promrlja nešto Deneru i prelazi rukom preko krvavih brazgotina. Rane su se dezinficirale.

Armaneeh: Fala, dr. Živago!
Kuraba: Meni bolje! Iako sam malo skašen…
Armaneeh: I ja…
Hadamard: Idemo natrag u prostoriju s gargojlom, nešto pojest i malo se obnovit prije daljnjeg istraživanja? Vas dvojica izgledate katastrofalno a ni meni nije naj.
Kuraba: Idemo…

Trojka se vraća u zapadnu prostoriju.

Armaneeh: Dajte mi svaki po šalicu i neko uže.
Kuraba: Imam ja svileno uže, onako, fino :)
Armaneeh: Odlično… daj…
Hadamard: Evo ti šalica, ali što će ti to?
Armaneeh: A kao glumim da radim neku zamku/alarm. Da možemo mirnije spavat.

Užetom je prekrio veću površinu vratiju te na sam viseći rub užeta objesio dvije šalice.

Kuraba: Ok, sad smo sigurni od naglog uleta razjarenih i nespretnih oversized mamuta. Šalice će nas probudit ako se takve živine pokušaju na prstima ušuljat u našu sobicu…
Armaneeh: I lažna sigurnost je bolja od nikakve. Što misliš čemu inače služi policija? Idemo spavat, naizmjenično na straži. Hadamard prvi, ja zadnji. Vidimo se za 8 sati. Aj baj.
Hadamard: Laku noć.
Kuraba: Noć. Al ujutro idemo do kraja u gornji hodnik… tamo nešto smrdi.
Armaneeh: Smrdi i ovdje, ali to je Hadamard prdnuo. Spavaj više. Sutra je novi dan.

Sutra se polako pretvori u danas…

19.07.
Područje između Gold Roada i Rijeke Nagaflow.

Jutarnje zrake sunca predaju se navirućim oblacima. Kako su oluje ovdje jako brze i snažne, zakamuflirana prilika odlučuje potražiti sklonište.
Par kilometara sjeverno, nazire se oveći humak iz kojeg viri vremenom nagriženi toranj.

Postoji nepisano pravilo o nenapadanju za vrijeme trajanja oluje, ali vitka sjenka, za svaki slučaj, čvrsto stisne svoja dva mača - elegantni rapier i kratki mač.
On zna za pakt, pitanje je da li i ostali znaju za njega. Bilo bi prilično neugodno uletjeti nenaoružan među agresivno neobrazovane.

Skrivajući se u sjeni, tiho prolazi kroz ostatke nagovještaja velikih vrata. Predvorje je veliko otprilike 30 metara kvadratnih. Troja vrata.
Svaka s pogledom na jednu od glavnih strana svijeta. U sredini predvorja, odmorno leže oveće gromade kamenja.

Kraj sjevernih vrata, dvije humanoidne prilike vode raspravu. Ljudi.

Kuraba: Možemo spalit vrata?
Hadamard: S čim?? Vrata su prilično debela, a za svaki slučaj, još su i prilično vlažna…
Kuraba: Ali imam baklju! >:D
Hadamard: Imam i ja dvije noge pa ne mogu preskočit 60 metara široku rijeku napunjenu gladnim krokodilima…
Kuraba: Ali ako je gurnemo ispod vrata, pa malo po malo… onako… kužiš… da tinja… pa buktinja…
Hadamard: A jesi probao stisnut kvaku? o_O
Kuraba: Erm… nisam xD. Zaključano :/. Stani, palim baklju.

Kuraba je obučen po posljednjoj… i jedinoj… modi planinskih monkova. Lanena košulja, 3 kvarti hlače na trapez i “rimske” sandale prekrivale su impozantnu figuru.
Ćelava glava bi mu blještala na suncu, da kojim slučajem nisu bili u nadsvođenom dijelu tornja.
Nenaoružan, ali smrtonosan, kažu. Monkovima ne treba oružje, njihove ruke nakon godina vježbanja postaju kao adamantit - tvrde, precizne i razarajuće.

Hadamard nije monk, sudeći po jeftinom simbolu boga obješenog o njegov vrat, ali je monkovskog imovinskog stanja.
Lagani nagovještaj brade i crne, lagano raščupane i u stranu zalizane kratke kose, odaju krupnog čovjeka koji je već par dana na putu.
Odrpana košulja i kratke hlače naziru se ispod jeftinog kožnog oklopa. U ruci mu je običan jednoručni mace a u pogledu nevjerica.

Hadamard: Gle, stani… ne troši baklje bez veze. Ne možeš bakljom zapalit ova vrata!!
Kuraba: Ali.. ako bi je onako.. skroz dugo držao?

Uvučeni u raspravu, nisu primjetili vitku figuru koja im se prikrala s leđa.

Armaneeh: Ako bi je onako… skroz dugo držao… mogao bi ispast i gluplje nego što izgledaš, onako… na prvu. A to nebi bilo lako. :)

Iznenađeni, skočili su leđima prema vratima, zauzimajući obrambene poze.

Armaneeh: Polako! :) Da sam imao zle namjere, ne bi imali vremena preispitivati moje motive. Dolazim u miru. Uskoro će oluja a ovo je bilo
jedino mjesto koliko toliko sigurno kao sklonište. Moje ime je Armaneeh Dudikoff, vama na usluzi.

Armaneeh se lagano nakloni.

Kuraba: ŠTA SE ŠULJAŠ!?! ELF! HUMAN!? IMAM BAKLJU!!
Hadamard: Erm.. dobar dan. Ja sam Hadamard Lightbringer a moj piromanski prijatelj je Kuraba. Također, sklonili smo se ovdje pred nadolazećom olujom.
Pokušavamo skužit što ima iza ovih vrata, da bi eventualno izbjegli neka iznenađenja kada padne mrak.

Oprezno se naklonivši u pozdrav, motirao je Kurabi da se smiri i učini isto. Uz mrgođenje, Kuraba napokon popusti, lagano se naklonivši.

Kuraba: E vi elfovi, možete vidit kroz ključanicu? Tamo je mrak, i ništa ne vidimo.
Armaneeh: “Mi” nismo elfovi, ćelavi. Ja sam half-elf.
Kuraba: Ma ok, to sve isto.. el vidiš šta kroz ključanicu?? Imam baklju ako ti treba.

Armaneeh udiše dva puta duboko, svladavajući nadirući bijes. Iako uvredljive za Armaneeha, izrečene su u nevino-imbecilnom tonu i vjerojatno nepromišljene.
Half-elfovi ne pripadaju ni ljudima, ni elfovima. Nesretna su mješavina dvije rase i nerijetko su odbacivani od obiju strana. Odlučivši se na ignoriranje, Armaneeh se saginje i gleda kroz ključanicu.
Premračno je da bi se išta vidjelo, osim tamnih, nepomičnih obrisa na kraju ovećeg tunela.

Armaneeh: Ne vidi se ništa. Jeste pokušali pokucat? ;)

Namignuvši Kurabi, Armaneeh ležerno pokuca na vrata. Bez odgovora s druge strane. Nimalo neočekivano. Ali je izgledalo kul.

Armaneeh: Probali ostala vrata?
Hadamard: Sva su zaključana iako se iza istočnih vrata nazire kao neki kovčeg…
Kuraba: PLIJEN!
Hadamard: Btw Armaneeh, fini ti je oklop. Štavljena koža? :)
Armaneeh: Da, koštao je poprilično ali je dosta udoban, ne znojim se previše ljeti a i pruža finu zaštitu. I nemoj me tako gledat, nije tvoj konfekcijski broj. ;D
Hadamard: ;D
Kuraba: E… e amo spalit istočna vrata! Imam baklju!

Izmjenivši poglede u stilu “gle imbecila”, Hadamard i Armaneeh približe se istočnim vratima.

Armaneeh: Čekaj da probam nešto…

Pretraživši svoju naprtnjaču, u laganoj neugodi, otkrio je da je zaboravio ponijeti svoj set provalnih alata, inače standardne opreme svakog izučenog profesionalnog lopova.

Armaneeh: Čega nema, bez toga se mora…

Laganim pokretom izvadio je kratki mač i počeo nervoznim pokretima kopati po bravi. Nije išlo. Odloživši mač, probava prstima.

Kuraba: HAHA! OVAJ JE GORI I OD MENE! xD

Na ničije iznenađenje, pa ni Armaneehovo, vrata su ostala zaključana.

Hadamard: Čekaj, imam i ja ideju…

Pretražujući pod, Hadamardov pogled zaustavi se na omanjem kamenčiću.

Hadamard: Ovaj će poslužiti.

Promrmljavši par nerazumljivih riječi u svoju paperjastu bradicu, podigne kamenčić prema nebu. Kamen je zasvijetlio, emitirajući hladnu svjetlost oko sebe.

Armaneeh: Lepaa…
Kuraba: Uuuuu…

Nagnuvši se znalački nad ključanicu, kažiprstom i palcem baca osvijetljeni kamenčić kroz ključanicu. U ključanicu. Ključanica je široka otprilike 12 centimetara i kamenčić je upao između.

Kuraba: Bravo genije…
Armaneeh: Znači, tu di svijetli, gurnemo ključ i otvorimo vrata? Ne bi nam nikad palo na pamet. Samo nam ključ još fali za upotpunjenje ovog, inače besprijekornog, plana.
Hadamard: E jebiga… al skoro.

Armaneeh: Hajmo se radije utaborit kraj ovih vrata, u kutu. Sjena je ovdje najveća i nitko nam se ne može eventualno prišuljati iza leđa. A i podne je već.
Kuraba: Može. E Hadamard, šta ti je taj krumpir na špagici… taj što ti visi oko vrata?
Armaneeh: Hahaha

Nervozni tik pojavio se na Hadamardovom licu.

Kuraba: Ozbiljno pitam.
Hadamard: To je simbol mog boga. Molim te da izbjegavaš takva pitanja ubuduće.
Kuraba: Ok, ok… a jeste svi osjetljivi. :D

Vani se naglo smračilo. Oveće kapi kiše tutnjale su po okolici. Udar groma. Podigao se i vjetar. Trojka se ležerno razvaljala po kutu predvorja, slušajući kišu.

EKSPLOZIJA PARA ZRAK.

Grom je udario ravno u vrh humka, promašujući toranj (?). Zaglušujući prasak je sve što je ostalo od vratiju. Svih. Dezorijentirani, trojka je skočila na noge. Neki automatski vadeći oružje, valjda da im posluže kao gromobran, neki paleći baklju.

Odjednom zaglušujući cvilež popraćen hordom štakora. Naviru iz sjevernih i istočnih vrata.

Kuraba: PAZI ŠTAKORI!
Armaneeh: Stvarno?
Hadamard: Ćelo ima percepciju.

Kuraba maše bakljom ispred sebe, iritirajući malene škiljave štakorske oči. Malene oči na ovećim tijelima. Svaki po 15 kila. 15 kila iziritiranog bijesa.

Bjesni bonsai slon skače na Kurabu koji se vješto izmiče i staje na vrat zbunjenog štakora. Cvilež potčinjenog štakora privlači ostatak pacovčina koji slijepo kreću u napad.
Hadamard je spreman. Dva štakora krenula su na njega. Kuraba, s vragolastim pogledom diže lijevu nogu u pokušaju dokrajčivanja zarobljenog štakora. Nekako promašuje.
Još uvijek dezorijentiran od buke i Kurabinog promašaja, Armaneeh promašuje ležećeg štakora… i za dlaku - i Kurabinu nogu. Štakor se oslobodio Kurabinog pritiska i sprema se za novi napad. Imao je dobar plan ali je naletio na Armaneehov rapier. I proboden, ostao na njemu. *SPLAT* je sve što se čulo i što je ostalo od Hadamardovog štakora. Opijen okusom krvi, Hadamard zaboravlja na obranu što drugi štakor iskorištava te grize klerika za nogu. Bijesan zbog promašaja, Kuraba se pretvara u bjesneći vrtlog i najbližeg glodavca pretvara u mesnatu kašicu.

Štakor se prišuljao Armaneehu iza leđa i grize ga. Nezgodno. Hadamard se osvećuje i šalje mrtvog štakora na drugi kraj sobe. Kuraba skače i s obje noge nervozno mlatara oko sebe promašujući sve.

Armaneeh: Kuraba, za tango je potrebno dvoje… aj probaj uzet štakora za partnera drugi put ;)
Hadamard: Hahaha

Šeretski se smije Kurabi i kratkim mačem odsjeca štakoru glavu. Hadamard je također pobjesnio ali i promašio svoju sljedeću metu.

Kuraba: NABIJEM IH!

Kuraba skače u zrak, s obje noge, visoko. Kao suri orao, obrušava se na obližnjeg štakora i udara šakom svom snagom. Pokraj štakora. U pod.

Armaneeh: Ahahahahaha!!
Hadamard: HAHAHAHAHA!!
Kuraba: WTF??! O_O :X
Armaneeh: Cigle ne uzvraćaju udarac, ali pod da xD

Krupne suze orosile su mu oči.

Totalno zbunjen Kurabinim “napadom”, Armaneeh promašuje svoju metu. Dotrčali štakor grize Hadamarda opet za nogu, što on stoički podnosi. Ozljeđeni Kuraba low kickom gađa štakora. I promašuje. Opet.

Armaneeh: Ti si neki pacifist, a?

Da se štakori mogu smijat, umrli bi od smijeha. Ali ne mogu. Pa su zato umrli od Armaneehovog rapiera. Elegantnim saltom preskače Kurabu i ubodom unatrag probija štakora, nabijajući ga na rapier, uz njegovog odavno mrtvog rođaka.

Kuraba: A šta ti radiš s dva štakora na maču? <:/
Armaneeh: Štakžnjiće. Imaš baklju da ih podgrijemo? xD

Eliminiravši i posljednjeg napadača, trojka se ogleda po sobi. Ako ništa drugo, više nemoraju razbijati glavu kako otvoriti vrata…

Pjesma govori o dirljivoj vezi Priesta i Warriora…

/y MAESTRO! MUZIKA!

(more…)

Stigavsi u Delhi (koji je svojevrsna septicka jama od 20ak milijuna govanaca svaki dan (ako ne i vise)) nakon 9 satnog leta (ukljucujci transfer u Istambulu), nepismeni vozac taksija me pito’ “os’ li mali prevoz” (tako to zvuci na hindglish verziji) te me pokusao izmusti za nesto vise love za prevoz do hotela. Otpilivsi napornog taksistu uputio sam se prema “prepaid” taksi standu i uzeo prevoz do hotela za nekih 5 baksa (250 rupija).

Naravno pametan ja kao i uvijek, rezervirao sam hotel odusevljen slikama koje su mi bile poslane emajlom za 20 baksa noc. Dok mi je zgoljavi “hotel boi” pokazivao sve raskosi sobe, stoicki i s razumijevanjem pazljivo sam promatrao istoga dok je lamatao rukama i objasnjavao gdje je sto. Nakon sobareva odlaska skuzio da soba ima ekskluzivan pogled na zid susjedne zgrade (naravno prozor je bio skroz zabarikadiran, susjedna zgrada je od moga prozora bila udaljena citavih 2 1/2 metra) te malo gnjezdasce od 5-7 golubova koji su nasrali cijelu gredu i A/C uredjaj koji naravno nije radio ispred prozora. Kupaonica sobe je naravno ep za sebe, nema tu kade ili tus kabine …. tus se nalazi na zidu a sve curi po podu pa tko zna gdje (vidio sam da negdje istjece voda, majke mi), tople vode nema a u sobi hladno ko’ u winterspringu a i ova voda sto je hladna prvo curi zuto 2-3 minute pa onda “normalno ??“.

Buduci da je bilo 5 sati ujutro, srusio sam se u krevet i spavao do 15 sati tog dana. Izasavsi na ulicu skuzio sam da se hotel nalazi u dijelu Delhija koji se zove “Pahar Ganj” (bog te pita kaj to znaci), naknadno sam doznao da je taj kvart ujedno i vrlo modeno skupljaliste imigrantskih i domacih kurvi svih rasa i oblika.

Uskoro: “GOA zemlja kvazi hipija”

Izlazim …teturam…pjevušim jer ću ubrzo zajahat moja NOVA KOLICA!!1:

Idem šorom pitaju me snaše,Što ti mali međ’ nogama mase?

Idem šorom i nosim banderu,Misli rulja da je stigla struja.
Idem šorom i nosim gitaru,Rulja misli stigo Elvis Presly.

Idem šorom jaja mi se klate,dajte vina ako Boga znate!
Idem šorom i pičim motorom,Iza ugla opizdi me kugla.

I to huntardova kugla mpiiiiiiip mu piiiiiiiip kud baš mene poskliznem se na papirić i padnem u more a oni i dalje genkaju… Pa je došo rog pa warrior i warlock a ja riješavala kvest ili nisam ili sam bila u birtiji ili….

/blackout

If I am holding a cup of water and I ask you, “is the cup empty?” you will say “No, it is full of water.” But if i pour out the water and I ask you again, you may say, “yes, it is empty.” but, empty of what?….My cup is empty of water, but it is not empty of air… and in STV, rogues are air.

Gledam ga. Gledam ga kako lovi tigrove, odmah uz kamp. Možda i nije najbolji učenik magije, ali je jedan od bogatijih, sudeći po kicoškoj opremi. Približavam mu se tiho, na prstima. Nesvjestan mog prisustva, veselo zvižduće narodnjake, mjerkajući sljedeću živinu. Ogromna vatrena kugla materijalizirala mu se u rukama, spremna za lansiranje…

Ležernu atmosferu otimanja para za ručak i postavljanja uvijek neugodnog pitanja tipa “gdje ti je kapa?”, prekinuo je jedan telefonski telepatski poziv. Za targetanog gnoma nepoznati blagoslov odgode neminovnog.

<Nocturnal>Dudikoff: Oi!
<Sestra>Yo: Oi! Aj pusti alije na miru ovaj vikend, idemo bordat.
<Nocturnal>Dudikoff: To je ono kad stanes na dasku, izgledas kul 3 sekunde za kameru pa opizdiš na uho/grlo/dupe/nos?
<Sestra>Yo: E to. Nema ne. Zdrale!

Kako bi se reklo: goodbye nightclub, hello country, carpe diem — /coldblood /ambush /backstab /introduce /stealth /groove armada.

Izgleda da za ovaj vikend točan odgovor glasi: “STV je prazan od Dudikoffa!”

Uglavnom, poanta priče… GLE MAMA BREZ RUKU \o/

Ali ako ovo sve prihvatimo, kako ajde kako taj čovjek zna šta bi je htjela napravit u datom momentu ajde kako? Ili evo čisti primjer je dali bi netko osim ovih warlocka mogo ovako nešto smislit?? Ili je to možda kao u “Matrixu” pa je to pokušaj izmjene matrice.. anomalija! Hmmm još uvijek mi to sve nekako čudno. Ima li netko ko povlači naše končiće? Truth is out there? Ma čekaj ali kako neko može znat dali bi ja išla u AB ili WSG?

E sad pitanja tipa šta radiš u RL? Kakvo je sad to pitanje? Dali to znači da Roseanne nakon što je pobila 10 raptora u STV ode negdje u nekakvi backstage i opere šminku i kao ode doma nekom biku kuhat ručak? Ili kad neko kaže “get a life” šta bi to trebalo bit? Kao ajde sredi se malo i idi levelapat cooking ili gledat utrke u 1tneedles? ili izac malo van u neki tavern? Ne kužim…

Mislim da sad slijedi finalno pitanje o ovoj teoriji! Kako objasniti TWINK-ove? Tu bi voljela da svi koji ovo čitate pomognete, isto tako se nadam da ću nadopuniti ovaj post kad budem imala novih saznanja…